utorak, 13.02.2007.
Meni jako sexy slike..
nedjelja, 11.02.2007.
Probudila ga je snažna glavobolja..
I jutros je otvorio oči a tako je žarko želio da ostanu sklopljene zauvijek.Želio je da ga nema.Da ode na bolje mjesto.Al jebiga.Onaj gore ga je stalno vračao natrag.Toliko je želio da umre u snu.Da bol prestane.Da demoni u njegovoj glavi napokon prestanu vrtjeti tu jebenu pjesmu,prestanu donositi taj jebeni očaj.Često je znao u novinama čitati priče o teško oboljeloj djeci.Poželio je biti na njihovom mjestu.Želio je da mu otkriju neku neizlječivu bolest.Da umre.Više se točno ne sjeća kada je prvi puta dobio tu želju.Vjerovatno negdje između premlaćivanja koja mu je priuštio njegov otac i majčinog samoubojstva.Otac..ne bi li ta riječ trebala nešto značiti?U Slavenovom slučaju nije.On je za njega bio i ostao stranac koji je izbacio sjeme u njegovu majku i stvorio nekoga koga najviše mrzi..
Počeo se razvlačiti po krevetu.Još uvijek je osjećao Markov miris na sebi..Marko..dečko iz susjedstva i najbolji jebač kojega je Slaven u životu imao.Jedino što ga je držalo na ovom svijetu.Volio je njegovu napetu stražnjicu i tople plave oči.Zato Marko nije mogao lagati..oči bi ga svaki puta izdale.Odlučio je ustati iz kreveta..
četvrtak, 08.02.2007.
Pablo Neruda..
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvijezdama,
trepere plave zvijezde u daljini."
Nocni vjetar zvizdi nebom i pjeva.
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U nocima poput ove, drzao sam je u narucju.
Koliko puta je ljubih ispod beskrajnog neba.
Voljela me je, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci?
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Misliti da je nemam. Osjecati da sam je izgubio.
Slusati noc beskrajnu, jos mnogo duzu bez nje.
I stih pada na dusu kao inje na travu.
Nije vazno sto je ljubav moja ne sacuva.
Noc je posuta zvijezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja dusa je tuzna sto ju je izgubila.
Kao da je zele pribliziti, moje oci je traze.
Srce je moje trazi, a ona nije uza me.
Ista noc u crno oblaci ista stabla.
Ni mi, koji smo nekad bili, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam samo volio!
Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripasce drugome. Kao sto je nekad pripadala
mojim poljupcima.
Njen glas, njeno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u nocim poput ove drzao u narucju
dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.
Mada je ovo posljednje bol koju mi zadaje
i posljednja pjesma koju za nju pisem.
STRAH OD LJUDI
Drustvena fobija je uz depresiju jedna od najrasirenijih emocionalnih bolesti od koje pati 3% stanovnistva.
Osoba koja pati od drustvene fobije prezivljava strah od kritike i boji se da se ne osramoti pred drugima.
-usredotocena je na analiziranje svojih postupaka i predvidjanje neugodnih i zastrasujucih situacija koje joj se mogu dogoditi
-strah moze biti toliko intenzivan da je potpuno paralizirai prestaje biti u stanju reci ili uciniti ono sto je namjeravala
-tjelesni simptomi:crvenilo lica,suhoca usta,drhtanje,jako i ubrzano lupanje srca
-strah moze biti toliko jak da se cak i javlja napadaj panike,koji se manifestira kratkotrajnim jakim strahom
-odlazak na drustvene dogadjaje i zabave nekima moze predstavljati veliki problem
*neke su osobe izrazito nesigurne i napete prije ulaska u sobu punu nepoznatih ljudi
*osjeca da svi gledaju u nju
Eto..i kazem ja Borisu da sam nasla svoju bolest,a on meni:"Ma daj!Onda sam i ja bolestan!" Rekla sam mu da ne sere i nek si nadje svoju bolest,ova je moja 
Po svemu ovom kaj sam procitala skuzila sam da je fakat moguce.Uzasavam se nepoznatih ljudi,ne volim upoznavati nove ljude..Stvarno sam manijak
Rekla sam mu da cu otici kod psihica..na to mi je on rekao da mogu s njim pricati o tome i da se ne moram niceg sramiti.Kao,psihici postoje da bi im se izjadali..ali da nam ne mogu pomoci..Osoba moze pomoci sama sebi..suociti se sa svojim strahovim,suociti se sa problemom..Najlakse je praviti se da je sve ok,krasno i bajno.Ne zelim tak..ne zelim cijeli zivot zivjeti sa tim.Uglavnom,uz njega mi je puno lakse..sad cu opet pocet cmoljit..pa zavrsavam ovaj post dok jos nije prekasno 
nedjelja, 21.01.2007.
Ivica Culjak Kecer 2- Satan Panonski
MISLI: ...
Ja jesam plod ove civilizacije, ali ne i njezin sljedbenik
Podjela
Ljude dijelim na OVCE, PSE I LJUDE! Ovce kao ovce, pognute glave, plasljive, mirne. PSI ih sisaju kako i kad pozele, drze ih u stadu, obmanjuju, ucjenjuju, iskoristavaju. Ukoliko se koja od OVACA osmjeli iz stada, tora uteci, PSI tad salju svoje namjenski obucene kurjake, nek uz opaku kaznu, na "sudbinski" odredjeno im mjesto, ih vrate.
PSI dakle sa ovcama lako. PSI, lukavi, (ne mudri), pohlepni, lazljivi, zavidni medjusobno, a i razjedinjeni. No, oni se udruzuju u paklenu urotu nadje li im se kao prepreka kakav COVJEK slobodna duha na putu Zla njihova, raskrinka li im sablasno necasne rabote. Tad svim sredstvima okome se COVJEKU, u njemu i oko njeg. sve mu sveto satrti. Ocit sam primjer takva im nastojanja. No ...
1985. g.
Mi smo normalni jer smo slobodni, a slobodni smo jer smo ludi ...
Idem vlakom, stranim gradom. Primitivci uoce li me "ispankerisano" odjevena, najogavnije psovke i prijetnje tortura svih oblika izlit ce iz svoje zatucanosti. Njih je deset bar, ja sam, il pak sa nekim ko nije vican borbi shock krika i skoka. U tom slucaju pocinejm predstavu ludila. Tresem se, grizem skute kaputa, proucavam desetak minuta nokte i dlanove, gledam "lastavica let", smjeskam se vragolijama macke koja misa u kut je stjerala. Moguce kazem "nemoj ga pojesti mala maco".
Debeli debili to prvo sa zescim cudom promatraju, potom se stanu smijati i kazu "pusti ga u picku materinu, lud je ovaj skroz". Drugi nadoda "a da je normalan nebi se tako obukao". I, dobro, ja budem to vrijeme lud, oni odu, ja ostanem citav i ziv. Poslije se smijem ja njima, oni meni. I dobro oboma. Dakle, u nekim situacijama nije zdravo biti normalan! ...
Nikad nitko nije u pravu, ili su pak svi, tad ide sloboda izbora!
... te jeseni 1981.g., pred sto cu OTICI od ognja oceva i majcina, prve ugledah pahulje u toj jeseni. Izadjem na dvoriste i kako se uvijek radovah prvome snijegu, podjem dlanom desne ruke svoje jednu krasotnu raskosnu milinu uloviti. I bi tako, al' zadugo ne potraja moje divljenje graciozbnosti kontura i simetrije, sto toplina moga dlana ucas otopi te savrsene kristale leda. I nisam imao spoznaje tad ove, nisam znao da trebam na tlo mrzlo pustiti po sudbi joj pasti, gdje ljepota njezina duze bi zivjela, moje ushicenje potrajalo jos!
To je ZLOCIN, a isto se sjetih ZLOCINA kad plavih krila malena leptira na cvjeticu djeteline roznom, granom od bagrema jesam napao, ubio. Samo sam jednom taj ZLOCIN UCINIO! Da, sada vec imam oproštaj Vremena!
1985.g.
PROZA:
Cuvam krave pokraj Save
... u svibnju 1977. otac ni slutio nije da ja gimnaziju već mjesec dana ne pohađam. Ponesem fascikl, jednu bilježnicu, valute, pa hajde fliperi i piva, pokoji poljubac Vesni koja za mnogo čeg mog današnjeg je kriva, jer tad u "Luna-parku" ne htje mi dati pice njene. U meni nemir-revolt, u meni istine... ..
...te godine me je otac jedini put udario moćnom rukom svojom, dlanom onim herojskim. Imadoh tri puta putanju oko svoje osi i poluosovine. Osa kad duševno obolise isto tako u sizofreniji oko sebe vrti kao muha bez glave, pa potom ubode. Ne znam od tog jeli se njoj vrti u glavi? Jeli insekti mogu poludjeti kad oni nemaju mozga? Insekt i instikt, ta su slova, vidi-vidi, na moju veliku frapiranost slično složena (joj gosponnemojte jako!).
Koliko se od očeve desničar(s)ke meni zavrtjelo u glavi, dovoljno je reći da mi se u umu učas zatekao cijeli vremeplov, sve vidiš i znaš, a ne trebaš pitati baku kako je nekad bilo, a niti čitati Jacka (trbosjeka) Londona, za kog ne znam jeli baš iz Londona ili Kuala Lumphura?! Tata me ljuljnuo jer mi našao "KENT" u đepu jakne. Dobro je bilo. Za suprostaviti se njegovoj vražijoj diktaturi ja niti danas nemam recepta. Ništa me nije kaznio kad ga moj profesor razrednik pozvao i kad ja definitivno odlučio WE DON`T NO EDUCATION.
Želja moja da glumim počela je satanskom kreirati meni moju milu mladost dragu. Tutič Nikola bio mi učitelj. On je znao od pola noći, pa do tri sata praćkom ciljati vrapce na Mjesecu žućkastom, naše Zemlje satelitu (tko pogodi kome sam ja najveći učitelj ludila u PUNK PRISNOJ PORODICI PANONIJE I OKOLNIH BRDA dobije guzice, a ako točno odgovore curice, mazim im penisom sisice). Je otac rekao da sam lud, narkoman (nije rekao hemofiličar), da će me smaknuti, ako to već sam ne postignem u svojim tarzanskim vratolomijama po parkiranim automobilima, zvanim autima. Kao nagradu jer sam pobijedio sve kronične u dužinskom orgijanju alkoholom dobio sam ludnicu, oko vrata odličje, zasluge za manijakalstvo i autokanibalizam na balkanski način.
Maraton se održavao u, sad već pokojnoj, montažnoj balegari zvanoj "LIMENKA", svratistu lopuža svih kvalifikacija i beštija nevjerovatnih dimenzija sisa i guzica, prljavih kockara sa noževima u rukavu, narkomana, homića, lezi - lebe. Sedam dana mi je trebalo ne izići van za pobjedu; tu spavao, jeo, srao, pušio, pišao, puštao pjesmu "šabački delija" (ustaj sine Ilija, presela ti rakijaaa). Ta vanzemaljska štenara se nikad nije zatvarala ni praznila, pored željezničke stanice je. Tu je svakodnevno milicija imala pune ruke posla i rada, a tko radi dobra mu zarada, a jest i kirurzima premašaj norme tih dana bio drastičan.
Jednom prilikom nesvjesno, htijući si ispod stola dohvatiti "boksera" kog tko zna koji je šaljivđija izgubio, zahvatio sam pizdu gole pijane Lize, tako nakostrješene da bode, da sam sav prestrašen stao urlati "ljudi, drž`te ježa". I danas stoga moja odbojnost prema toj sumljivoj rupi. Urbanizacija grada buldožerom sjebe to leglo trijumfa vinkovačke bijede i kontrasta. Sa sebe sam skinuo i prodao jaknu "US TOP" koju tata mi kupio u Trstu, prodao i prsten povelik od 18 karata, a kog je za 18-ti rođendan mom starijem Braci Vladi darivao stric privremeno zaposlen u BRD-u.
Ja iznemogao došao k ocu u bolnicu gdje je zaposlen. Veli da za mnom je WANTED raspisana, neka se stoga dobre volje javim gradskom SUP-u, traže me. Tamo pipanje odmah! Bijaše tu moj prvi "strip-tease", pa sve mislim, u tom pubertetu eto ko je moguće krivac za ovu moju današnju nastranost - prisilno svlačenje, ha, tko zna čega sve nije bilo, dobra je ova moja guzica pogotovo kad je obrijem. To mi se urezalo, bombastično, fantastično, nije naučno, ali je zvučno. Tako sad meni želje da pred kojekojim mladim extremitetima, pardon-extremima, da se skidam. Pretražuje mi vene kao tragač za zlatom rijeke korito, kao da traži čovjekoliku, čovječju, čovjekovu ribicu.
Ima čovjekoliki majmun. Ima čovjekoliko govno, zna se ono dobro na tlu formirati ako serator - kreator šupče svoje u dobru pozu stavi, dobro mrdne, ali ne i prdne, jer se može razletjeti, poprskati posjetitelje te smrdljive umjetnosti. Fekaliološki kako fakultet otvaram (javite se interesanti), a vrhunski sam stručnjak u tom području istraživanja grančice nauke, kanim istražiti koje sve oblike može dobro nadarena, talentirana guzica israti.
Ništa nisu pronašli da imam terminala, bušotina po venama, ali dva druga me jesu grijala na zadnjem sjedištu plavo-bijela auta, na putu za ludnicu po zapovjesti i volji oca mi mila. Urokan nisam bio, rock sam volio, a roktale su i svinje, kad bi ih bockao vilama jer su me ometale pri čiščenju ispod njih njihovih govana kojima kasnije kad su već rahla prihranim papriku i kupus, pa se to jede kad odraste. O slikama svim kad stigoh sa svojih 17 godina u ludnicu, ta tri dana opisat ću pri nekoj isto ovakvoj euforiji egzotične mi mladosti
Sve puno lljubi i dubi PUNK PETAR PAN Ivica Čuljak - Kečer II
POEZIJA
Kecer
Kad holokaust vecinu trenom unisti,
ti ces doci, u tvojoj je moci
da duhove rastjeras!
Kad lesinari vec obave svoj posao,
ti ces doci, u tvojoj je moci
da klicu zasijes!
Kad ni kosturima vise traga ne bude,
ti ces doci, u tvojoj je moci,
vratit ces se Keceru!
Ti vristis, rusis i razbijas,
najavljujes dolazak njega,
copor pasa sve zesce navaljuje,
on ima oruzje, ono sto treba.
Ljuta bitka, sve ih je sjebao!
1985.
Ratnik
Izaslanik satane, a miljenik boga
odlučio je umrijeti kao dječak Punker
Sužanj svojeg srca razbješnjeloga
koje nikad nije prihvatilo odluku
Grobar nad nezrelošću vlastita razuma
osakaćenog metodama aktualnih režima
... ovo rekoše neutralna motrenja
To je on!
Čarobnjak plemenite horde osvetničke
i prvi zastavnik vojske bez štita,
protivnik ovisnosti, a degustator šita
Bjegunac bez straha daruje slobode luđacima.
heretnik smisla u surovoj tuči lancima.
Priklješten uza zid, ubica, čuj čelični krik,
i u najbezumnijem skoku odbacuje trik
To je on, nije Napoleon!
Nema kukastog križa na tetoviranom tijelu,
svima je pokazao krvavu guzicu bijelu
I nije noj, niti pod zemljom krtica,
i neće oboriti glavu ni kad pukne gubica
Kao pički što je suđeno da bez proljeća cvjeta,
pljuvat će i mrziti svetu nauku svijeta
Rana sve dubljom bez lijeka postaje,
pred oltarom morala neće da se pokaje
Kida, lomi, reže, on traje!
27.01.1987.
petak, 12.01.2007.
Vecer..
Hej..Zovem se Maja,imam 17 godina i zapravo ne znam zakaj sam otvorila ovaj blog.Mozda zbog zelje da promijenim neke stvari..vrijeme ce pokazati.To bi bilo sve za sad..Pozdrav:)
